* * *
Sudbina je htjela
da te zovem, pa ti zoveš
jer bi telefon naveče uzalud zvonio.
Tvoj glas je sada bio čist
ali suviše ozbiljan i trezven.
Jao, zašto si započeo ovu igru
u morskom pijanstvu
a ja isplela ljubavnu mrežu
od snoviđenja i svojih želja.
Ti se nisi nudio, ni iskušavao svjesno
samo si se igrao u morskom pejsažu
ja sam se zaljubila u tvoj glas
u tvoje riječi, tvoje biće.
Niko mi nije kriv
nisam ni sama kriva.
Šta sada?
Ti se sada bojiš naših rana
i rado bi to izbjegao
ipak kao džentlemen pružaš ruku
zato si takav kakav si
i zato si moje srce osvojio.
O, junače moj, gotovo je sada
kasno je za povlačenje, trežnjenje
nisi ni slutio kakvu si ženu zaustavio
šta si joj učinio.
Možeš je učiniti i sretnom i nesretnom
u isto vrijeme.
Ali više ne možeš poništiti sve.
Eto, šta se sve desi
kad nam ukrsti puteve i sudbine
onaj tvoj inženjer odozgo.
