* * *
Potpuna samoća
ležim sama u praznoj kući
i vidim kako mi dani i noći izmiču
kako su neponovljivi.
Prizivala sam je i dobila.
Sada bih pozive uputila
na sve strane svijeta...
Sada poeziju čitam svakom djetetu
otvaram dušu svakom prolazniku.
O, očekivana samoćo
kako si i slatka i gorka
kako tražiš i svoje opravdanje i svoju potvrdu
ali i ispunjenje.
Otvaram konkurs za popunu
praznih mjesta u mom srcu.
